Grad Rijeka

Jučer

Rijeka je grad čvrste povijesne vertikale koja započinje još u doba paleolitika i neolitika. Na teritoriju grada i oko njega još uvijek su vidljivi ostaci pretpovijesnih ilirskih gradina, a jedno od takvih naselja, u kojemu je živjelo pleme Liburni, sa svoje uzvisine dominiralo je Riječkim zaljevom. Rimljani su pomaknuli život bliže morskoj obali, na desnu stranu korita Rječine, na mjestu današnjega Starog grada. Naselje se u rimsko doba nazivalo Tarsatica, dok nije nestalo, a o njemu svjedoče brojni arheološki nalazi, uključujući arheološki park Principij.

Dolazak slavenskog stanovništva značio je formiranje novog naselja. Ime Rijeka prvi put je zabilježeno u 12. stoljeću. Tada su postojala dva naselja, Trsat na brijegu s lijeve strane Rječine, i Rijeka nedaleko od morske obale, na mjestu rimske Tarsatice. Srednjovjekovna Rijeka tipičan je gradić utvrđen zidinama i obrambenim kulama. U 15. stoljeću imala je tri tisuće stanovnika.

Moćan poticaj razvoju gospodarskog grada bila je odluka habsburškog cara Karla VI. da Rijeku proglasi 1719. slobodnom lukom. Rijeka u 19. stoljeću doživljava pravu gospodarsku eksploziju zahvaljujući, pored ostalog, zanimanju mađarskoga dijela Austrougarske Monarhije za nju kao najbližu morsku luku. Riječka industrija čini koncem 1900. godine 50 posto ukupne industrije na tlu Hrvatske. Stalne promjene političkih granica izazvane dvama svjetskim ratovima dovele su do toga da je Rijeka u 20. stoljeću bila sastavnica čak devet država, zaključno s današnjom Republikom Hrvatskom. Grad je između dvaju svjetskih ratova funkcionirao razdijeljen Riječkim zidom, tj. granicom koja ga je dijelila na dva grada u dvjema državama: na Fiume u Kraljevini Italiji i na Sušak u Kraljevini Jugoslaviji.

Rijeka je doživjela ekonomski vrhunac u doba SFRJ, s moćnim pomorskim, brodograđevnim i preradbenim gospodarstvom. Grad je tada središte Zajednice općina Rijeka, a na gradskom teritoriju živjelo je oko 200 tisuća stanovnika. Općina Rijeka je u samostalnoj Republici Hrvatskoj rasformirana, a umjesto nje nastali su gradovi Rijeka, Kastav, Bakar i Kraljevica, te općine Viškovo, Kostrena, Čavle, Jelenje i Klana.

Danas

Grad Rijeka obuhvaća površinu od 44 četvorna kilometra, a prema posljednjem popisu stanovništva, u njemu živi 128 tisuća stanovnika. Na području Grada djeluju 34 mjesna odbora, kao oblika neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o pitanjima od njihova svakodnevnog i neposrednog interesa za život i rad. Tektonske gospodarske promjene tijekom 1990-ih oduzele su Rijeci glavninu njezine preradbene industrije, pa je ona danas velikim dijelom usmjerena tercijarnom gospodarstvu. To uključuje korak prema razvoju sveučilišnih kapaciteta, kojima je centar trsatski Kampus, također prema razvoju gradskog turizma i razvoju visokih tehnologija. Tradicionalno dobar zemljopisni položaj usporedno upućuje na daljnji razvoj lučkih kapaciteta.

Kao tradicionalno snažno urbano središte, Rijeka je i u 21. stoljeću zadržala vlastiti multikulturni senzibilitet, demokratski poštujući nacionalne, vjerske, rodne, kulturne i ostale razlike. Jedan od znakova toga je organizirano djelovanje njenih dvadesetak nacionalnih manjina. To je bio razlog više da se Rijeci 2016. godine dodijeli titula Europske prijestolnice kulture 2020. Učinjeno je to za program Luka različitosti, kojemu je osnovna namjera dati nov vjetar u jedra formiranju grada kulture i kreativnosti.