Povijest

Brod koji danas znamo pod nazivom Galeb isprva je nosio naziv RAMB III. Izgrađen je za talijansko državno poduzeće Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB). Poduzeće je osnovalo talijansko ministarstvo kolonija koje je imalo monopol nad trgovinom bananama iz Talijanske Istočne Afrike (područje današnje Etiopije, Somalije i Eritreje). Kompanija je 1936. naručila četiri brza broda s Fiatovim dizelskim motorima, među kojima je bio i RAMB III. Brod RAMB III porinut je u brodogradilištu Ansaldo u Genovi 1938. godine. Početkom rata dobiva vojnu namjenu, prevozi meso za talijansku vojsku u Libiji, potom postaje pomoćna krstarica. Godine 1941. u Benghaziju pramac RAMB-a III pogodio je torpedo lansiran s britanske podmornice HMS Triumph. Vještim manevrima, brod je zaplovio krmom prema Italiji i tako prevalio 900 milja do Sicilije, odakle je dovučen u tršćansko brodogradilište San Marco.

Nakon kapitulacije Italije, brod završava u njemačkim rukama. Nijemci završavaju popravak preuređujući ga u minopolagača i dajući mu naziv Kiebitz. Raspoređen je na riječko područje, gdje je položio u more više od pet tisuća mina. Plovio je do 5. studenoga 1944., kada je u riječkoj luci potopljen bombama savezničkih zrakoplova.

Vađenje broda započelo je u studenom 1947. u režiji Brodospasa. Bio je to inženjerski pothvat zbog pionirske tehnologije vađenja broda pomoću cilindara ispunjenih zrakom. Brod je izvađen u ožujku 1948. i prevezen u Pulu, gdje je rastavljen i rekonstruiran za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) – najprije je postao njezin školski brod, potom i rezidencijalna jahta predsjednika države i vojnog zapovjednika, maršala Josipa Broza Tita.

Tito je prvi put boravio na brodu 1952., a 1953. je njime otplovio na svoje prvo inozemno putovanje, u London. Ovo putovanje bilo je znak okretanja Jugoslavije Zapadu, nakon udaljavanja od Staljina i Istočnog bloka. Uslijedila su brojna Titova putovanja Galebom, na tragu uloge koju je Jugoslavija imala u pokretu nesvrstanih zemalja. Na brodu su se održavali državnički susreti, u salonima i na palubama Galeba kreirala se svjetska politika u doba hladnog rata. Tu su boravili predsjednici Džavaharlal Nehru, Gamal Abdel Naser, Haile Selassie, Sukarno, Kwame Nkrumah, Leonid Brežnjev, Nikita Hruščov, Muammar al-Gaddafi, Indira Gandhi, Urho Kekkonen i drugi. Tito je posljednji put plovio Galebom 1979. godine. Nakon njegove smrti, prostorije „Maršalove palube“ otvorene su za posjete raznih organizacija, škola i slično.

Brod je u doba raspada Jugoslavije otplovio u Boku Kotorsku. Krajem devedesetih prodan je grčkom brodovlasniku koji ga je povjerio na preuređenje riječkom remontnom brodogradilištu Viktor Lenac. Zbog bankrota vlasnika, Galeb nije preuređen.