Povijest

Palača koju današnji Riječani nazivaju palača Benčić, prema posljednjem poglavlju njezine tvorničke biografije s konca 20. stoljeća, izgrađena je kao objekt riječke Rafinerije šećera, dakle kao palača Šećerane. Šećerana je početna točka riječke industrijske priče, ona je ispisala prvo poglavlje industrijalizacije grada, nakon čega u Rijeci više ništa nije bilo isto. Jedan od vrhunaca procesa pokrenutog Šećeranom dogodit će se sredinom 19. stoljeća, kada je riječka industrija činila čak polovicu ukupne hrvatske industrije.

Šećeranu je 1750. godine pokrenula nizozemska kompanija Arnoldt & Co., locirajući prvi proizvodni pogon na današnjoj Mlaki, zapadnom predgrađu tadašnje Rijeke. Nakon toga šećerana se širila na nove gradske lokacije, a jedna od njih bila je današnja palača Benčić. Bilo je to obalno mjesto gdje su jedrenjaci mogli dopremljeni sirovi šećer istovarivati pred vratima pogona, gdje ga je prerađivalo oko sedam stotina radnika. Šećerana je prestala radom 1826. godine, a njezinom proizvodnom kompleksu život je donosio nove namjene. Mađarska vojska koristila ga je od 1832. do 1848. kao vojarnu, a 1851. godine u njemu kreće s radom Tvornica duhana. Tvornica je izrasla u najveći pogon za preradu duhana u Austro-Ugarskoj Monarhiji, koji je 1860-ih imao dvije tisuće zaposlenih, a mahom je bila riječ o radnicama. Kompleks će od 1945. do 1998. godine biti poznat među Riječanima kao Tvornica motora Rikard Benčić, zahvaljujući u njemu smještenoj istoimenoj tvornici.

Na takvu gospodarsku prošlost grada danas podsjeća sačuvana palača Rafinerije šećera. Ona je najveće neobarokno zdanje na istočnoj obali Jadrana. Dio njezinog kompleksa su pogonske zgrade T-objekta i H-objekta koje potječu iz vremena Tvornice duhana, a tako su nazvane zbog svog tlocrtnog izgleda. Palača Šećerane je 1970. postala zaštićeno kulturno dobro.